Kako se planira budzet za docek
Cena po osobi iz oglasa gotovo nikada nije ono što se te noći potroši. Razlika nije u prevari nego u tome što nekoliko stavki po ustaljenoj praksi ide posebno. Pravilo koje se gotovo uvek pogodi je cena po osobi plus trećina, i onda posebno prevoz.
Šta oglašena cena pokriva
Meni u nekoliko servisa, mesto za stolom, program te noći i deo pića. To je osnova u svakoj ponudi, od kafane do hotelske sale. Sve razlike među ponudama počinju kod pića i kod onoga što se naplaćuje posebno.
Piće van uključenog
Najveća stavka iznad plana. Strana žestoka pića, kokteli, uvozno vino, šampanjac posle zdravice i energetska pića gotovo nikada nisu u paketu, čak i kada u oglasu stoji neograničeno piće. Društvo koje pije ono što je uključeno ne oseti razliku, a ono koje poruči tri koktela po osobi plati drugu polovinu doček na šanku.
Garderoba
Naplaćuje se u većini objekata, po komadu. Iznos je mali, ali se za društvo od deset ljudi skupi, a u delu klubova se naplaćuje i pri izlasku. Pita se unapred, i objekti koji to sami navedu u oglasu su po pravilu oni koji i sve ostalo navode tačno.
Napojnica orkestru
U kafanskom formatu je deo večeri i nije uključena. Daje se po pesmi ili po bloku i skupi se više nego što se planira. U koncertnom formatu i uz DJ programa tog troška nema, jer se pesme ne poručuju.
Servis
Deo objekata na sve što se poruči van uključenog dodaje procenat za servis. Na fiksnu cenu po osobi se najčešće ne dodaje, na račun sa šanka gotovo uvek. Razlika ide i do desetine ukupnog iznosa i pita se unapred.
Prevoz
Najveći pojedinačni trošak posle pića. Javnog prevoza u satima posle tri nema ili radi po posebnom rasporedu, taksi je najteži za dobijanje u godini i cene su iznad uobičajenih. Za društvo iz drugog dela grada to je iznos koji se meri hiljadama i rešava se dogovorenim prevozom unapred.
Kako se izračuna
Cena po osobi, pa se doda trećina za piće, garderobu, napojnicu i servis, pa se posebno doda prevoz ili noćenje. To je realan iznos i gotovo se uvek pogodi. Društva koja tako računaju ne budu iznenađena, a ona koja računaju samo oglašenu cifru gotovo redovno budu.
Gde se najviše potroši iznad plana
U društvima od šest do deset ljudi, jer su dovoljno velika da poručuju za sto i dovoljno mala da ne uzimaju paket sa fiksnim pićem. Manja društva ostaju u okviru uključenog, a veća unapred ugovore paket i iznos je poznat. Srednja društva su ta koja na kraju noći plate najviše iznad oglašene cene.
Kada se pravi budžet
U novembru, pre rezervacije, jer se tada bira. U decembru se budžet više ne pravi nego se plaća ono što je ostalo, a cene su na najvišem nivou sezone. Ponude objavljene u oktobru su najniže u celoj sezoni i to je jedina stvar u kojoj se rana odluka uvek isplati.
Šta se dogovara za stolom
Pre nego što se poruči prva runda, dogovori se šta se poručuje van uključenog i kako se to deli. Društva koja to prođu u jednoj rečenici na početku večeri ne razgovaraju o računu u tri ujutru, a društva koja ne prođu gotovo uvek razgovaraju. To je jedina stvar koja te noći ne košta ništa a najviše menja kako veče izgleda na kraju.
Realan opseg
Šta se plaća, a ne koristi
Najčešći trošak koji se plati bez potrebe je honorar poznatog imena u sali u koju se ne ide zbog njega. Ta stavka podiže cenu po osobi za nekoliko hiljada dinara, a ako društvo ne bi prepoznalo pola repertoara, ona ne daje ništa. U gradu te noći gotovo uvek postoji sala sa istom kuhinjom, istim brojem servisa i bez imena na plakatu, po znatno nižoj ceni. Druga stavka istog tipa je paket pića koji se ne iskoristi: društvo koje pije malo plati isto kao ono koje pije celu noć, pa mu je bolja ponuda bez paketa.
Kada se budžet prekorači, a nije trebalo
Skoro uvek u zadnjoj nedelji decembra, kada se rezerviše u žurbi i kada su cene na najvišem nivou sezone. Tada se ni ne pita šta ulazi u cenu, jer nema vremena, pa se plaća najviše za najmanje. Isti prostor u novembru ima nižu cifru, bolju zonu u sali i rok za otkaz koji još nije prošao. Cela razlika je u tome kada se poziv obavio, a ne u tome šta se na kraju dobilo.
U gradu te noći postoji ponuda u nekoliko nivoa: gradski program bez cene, kafane i kvartovski lokali u nižem delu, restorani sa programom u srednjem, sale sa poznatim imenima i hotelski format u gornjem. Razlika između najnižeg i najvišeg nivoa je nekoliko puta, a razlika u tome kako se noć provede nije proporcionalna toj cifri. Ko zna koliko hoće da potroši, bira nivo prvo, a onda unutar njega konkretan prostor, i tako gotovo uvek izađe zadovoljniji od onoga koji gleda celu ponudu odjednom.