Piće u paketu ili po utrošku - šta je jeftinije
Piće je stavka koja najviše menja konačan račun za doček i jedina oko koje se u društvu redovno ne slažu. Postoje dva modela, oba se oglašavaju kao povoljna, a razlika za istu večer ume da bude trećina ukupnog troška. Računica koja to razrešava traje dva minuta.
Dva modela
Prvi je paket sa pićem u ceni, gde se plati unapred i pije koliko se hoće, u okviru navedenih artikala.
Drugi je naplata po utrošku, gde se cena mesta plaća unapred, a piće se sabira na kraju večeri.
Treći model, ređi ali postoji, je limit po stolu: do određenog iznosa je uključeno, preko toga se plaća.
Kako se računa granica
Uzme se razlika u ceni između aranžmana sa pićem i bez njega, pa se podeli prosečnom cenom pića u tom objektu.
Dobije se broj pića posle kojeg paket postaje jeftiniji. Za većinu objekata je to između šest i deset po osobi.
Ko zna da neće dostići taj broj, bolje prolazi sa naplatom po utrošku, bez obzira na to kako paket izgleda.
Šta paket zaista pokriva
Domaća pića u ceni, a uvozna po ceniku, najčešći je model koji se u opisu ne piše dovoljno jasno.
Druga česta granica je vreme: paket važi do ponoći ili do dva ujutru, a posle toga se plaća po ceniku.
Treća je količina, gde se navodi broj pića po osobi umesto neograničeno. To se pita izričito.
Piće dobrodošlice
Kada u opisu stoji samo piće dobrodošlice, to je jedna čaša na ulazu i nema veze sa ostatkom večeri.
Ta formulacija se koristi upravo zato što je kratka i što zvuči kao više nego što jeste.
Za planiranje troška se tretira kao da piće uopšte nije uključeno.
Za koga je paket bolji
Za društva koja piju ravnomerno kroz celu noć i koja ostaju do jutra.
Za one kojima je važno da znaju konačan iznos pre nego što sednu, jer se tako izbegava iznenađenje.
Za firme i grupne rezervacije, jer se lakše pravda u obračunu i ne traži dodatno prikupljanje novca.
Za koga je po utrošku bolji
Za mešovita društva u kojima deo ne pije ili pije malo. Tada paket plaćaju i oni koji ga ne koriste.
Za one koji odlaze oko dva ujutru, jer ne stignu da potroše ono što su platili.
Za manja društva, gde se potrošnja lakše prati i gde se račun deli po stvarnom trošku.
Kada u društvu neko ne pije
Paket sa pićem je za tu osobu čist gubitak, a deljenje računa na jednake delove pojačava taj problem.
Najčistije je da se piće vodi odvojeno od hrane i da se to dogovori na početku večeri.
Ako objekat nudi samo paket, traži se da li postoji niža cena za goste koji ne piju. Deo objekata to ima.
Skriveni deo računa
Kod naplate po utrošku se konačan iznos ne zna do kraja noći i redovno bude viši od procene.
Za društvo od šestoro se lako napravi razlika od nekoliko hiljada dinara u odnosu na ono što se očekivalo.
Praktično pravilo je da se procena uveća za trećinu, i to je onda realan iznos.
Kako se prati potrošnja
Ako se plaća po utrošku, vredi tražiti račun jednom u toku večeri, pre nego što se sve nakupi.
To nije nepristojno i osoblje je naviklo. Sprečava iznenađenje u pet ujutru kada se ništa ne pamti.
Za veća društva je zajednička kasa na početku večeri jednostavnija od svakog drugog modela.
Šta se pita pre uplate
Da li je piće uključeno, koji artikli, do kog sata i da li postoji ograničenje po broju.
Uz to se pita i kolika je razlika u ceni između varijante sa pićem i bez njega, jer se tako računa granica.
Odgovori se traže pismeno, jer se te večeri ništa ne dogovara.
Gde se najviše prepaćuje
Najveće prepaćivanje je paket sa pićem u društvu koje pije malo, i to je najčešća greška.
Druga je paket koji važi samo do ponoći, kupljen sa idejom da se pije celu noć.
Treća je pretpostavka da piće dobrodošlice znači nešto više od jedne čaše.
Kratak zaključak
Izračunati granicu, proceniti koliko se realno pije i birati prema tome, a ne prema onome kako ponuda izgleda.
Ako je društvo mešovito, naplata po utrošku je gotovo uvek poštenija, iako je manje predvidiva.
Dva minuta računice pre uplate menjaju ukupan trošak večeri više od bilo kog izbora mesta.